Sort by
Sort by

Ishrana od A do Ž


NHW

Živi dobro, jedi dobro
Sekcija Ishrana, zdravlje i zdrav život je Nestléova strategija koja Vam pomaže da napravite najbolji izbor hrane i pića. Naš cilj je da proizvodimo ne samo ukusnu hranu, već  i hranu bogatu hranljivim sastojcima.

A-Ž

Prehrambeni Aditiv (Dodaci)

Svaka materija koja se sama po sebi ne konzumira kao hrana, niti je prepoznatljiv sastojak određene hrane, bez obzira na hranljivu vrijednost, a čije je dodavanje hrani namerno zbog tehnoloških razloga u proizvodnji, preradi, pripremi, obradi, pakovanju, prevozu ili skladištenju i ima za posledicu, ili se može očekivati da će imati za posledicu, da će aditiv ili njegov derivat postati  neposredno ili posredno sastojak hrane.  NN 62/10
Prehrambeni aditivi, osim svog punog naziva, mogu sadržati i E-broj, kako bi se lakše identifikovali, jer su im imena ponekad predugačka i komplikovana.

Aminokiseline

Aminokiseline su sastavni deo belančevina. Postoji 20 različitih vrsta aminokiselina, koje se spajaju na drugačije načine kako bi se dobile različite belančevine. Određene aminokiseline su esencijalne, a to znači da se moraju unositi hranom: Arginin, Histidin, Lizin, Treonin.. Postoje takođe i uslovno esencijalne aminokiseline, što znači da su esencijalne kod prisutstva određenih bolesti.

Bioiskoristivost minerala

Bioiskoristivost minerala je izraz kojim želimo objasniti količinu, ali i oblik minerala koji je pogodan za apsorpciju.

Belančevine, Proteini

Belančevine ili proteini su složeni organski makromolekuli koji se sastoje od određenog broja aminokiselina, međusobno povezanih raznim kovalentnim i nekovalentnim vezama kao što su: peptidne veze, vodonikove veze, hidrofobne veze i Van der Valsovim silama. Različita srazmera aminokiselina u pojedinoj belančevini određuje i samu funkciju iste. Enzimi su takođe po hemijskom sastavu belančevine i imaju funkciju kataliziranja (ubrzavanja) reakcija u telu. Hormoni takođe mogu biti proteinskog porekla, poput insulina. Izvori belančevina su meso, riba, soja, jaja, mahunarke.
1g belančevina = 4 kcal

Beta karoten

Beta karoten je organski molekul koji je po hemijskom sastavu terpenoid.  Karoteni koji se nalaze u voću i povrću su kvalitetan izvor provitamina A. Beta karoten takođe doprinosi narandžastoj boji voća i povrća. Palmino ulje je posebno bogat izvor beta karotena, a nalazimo ga u papaji, mangu, ali i lisnatom povrću poput spanaća.
1 RE = 1 µg retinol

Dijabetes

Dijabetes je stanje u kojem telo ima problema s kontrolisanjem nivoa glukoze (šećer) u krvi. Postoje tri tipa dijabetesa: tip 1 (ranije nazivan dijabetes zavisan od insulina) kod kojeg se više ne proizvodi insulin; tip 2 dijabetes mellitus (ranije nazivan dijabetes nezavisan od insulina )kod kojeg telo ne reaguje dobro na insulin ili proizvedeni insulin ne deluje kako treba; i trudnički dijabetes, dijabetes tipa 2 koji se javlja tokom trudnoće.

Ehinacea

Ehinacea je biljka cvetnica  koja se često koristi kao biljni lek za jačanje imunog sistema i smanjivanje rizika od manjih infekcija. Ehinaceu ne treba uzimati ako već bolujete od određene bolesti i ne uzimati je duže od preporuke proizvođača.

Emulgatori

Emulgatori su materije koje omogućavaju održavanje homogene smese dvaju ili više faza koje se inače ne mogu mešati, kao što su ulje i voda u hrani. NN 62/10.
Emulgatori se koriste u ishrani kako bi omogućili stvaranje proizvoda poput čokolade, gde imamo vodenu i masnu fazu. Emulgatori služe kao spoj dve faze koje se ne mešaju i na taj način omogućuju oblikovanje proizvoda kakve poznajemo. Primer; lecitin iz jaja.

Energetska vrednost hrane

Energetska vrednost hrane se prema SI sistemu jedinica izražava u kJ, ali za naše potrebe možemo pisati i u kcal. Energetska vrednost hrane označava vrednost koja je potrebna da se 1L vode zagreje za  1C. Organizam energiju dobija iz makronutrijenata: proteina, masti i ugljenih hidrata. Energetska vredost hrane je proporcionalna količini toplotne  energije potpuno spaljene do suvog ostatka. Za takva merenja, koristi se kalorimetar.

Esencijalan

Esencijalan označava materije koje organizam ne može sam sintetizovati, nego ih mora uneti putem ishrane. Esencijalni su svi mikronutrijenti; vitamnini i minerali, određene aminokiseline i masne kiseline. Nedostatak esencijalnih materija unutar organizma može dovesti do funkcionalnih poremećaja.

Esencijalne masne kiseline

Esencijalne masne kiseline su vrsta masnih kiselina potrebnih za pravilno funkcionisanje i razvoj, ali je potrebno unositi ihhranom jer ih telo ne može samo proizvesti.

Postoje dve esencijalne masne kiseline  – linolna kiselina (omega-6 masna kiselina) i alfa-linolenska kiselina (omega-3 masna kiselina). Dobar izvor linolne kiseline su polinezasićena ulja, margarini, neki koštunjavi plodovi (npr. orasi) i neke semenke (npr. susam). Dobar izvor linolenske kiseline su kanolino ulje, laneno seme, orasi, noćurak.

Enzimi

Enzimi su makromolekuli koji u organizmu imaju funkciju katalizovanjaa (ubrzavanja) procesa. Celokupnost svih metaboličkih procesa u telu omogućena je delovanjem enzima.

Fitoestrogeni

Fitoestrogeni su ksenoestrogeni, tj.složeni biljni molekuli koji se nalaze u prirodi, a po strukturi su slični ljudskom hormonu estrogenu. Po hemijskoj strukturi većina fitoestrogena pripada grupi polifenola, koji imaju i najjače delovanje kao fitoestrogeni, a to su kumestani i izoflavoni. Lignani takođe imaju fitoestrogeno delovanje. Najčešći fitoestrogeni su izoflavoni koji se mogu pronaći u soji i lignanima iz semena lana. Fitoestrogeni se u telu ponašaju slično kao estrogen i veruje se da olakšavaju neke simptome menopauze.

Flavonoidi

Flavonoidi su polifenolni molekuli biljnog porekla koji su najpoznatiji po svojoj antioksidativnoj aktivnosti. Voće i povrće koje je bogato flavonoidima može smanjiti rizik od arteroskleroze, raka i osteoporoze. Najbolji izvori flavonoida su soja, luk, grejpfrut, pomorandža, čokolada i čaj. Kako za flavonoide nema preopručenog dnevnog unosa, preporučuje se uzimanje 2-4 porcije voća i povrća na dan.

Folna kiselina

Folna kiselina ili B9 vitamin se nalazi u zelenom lisnatom povrću, voću (npr. bananama i pomorandžama), mahunarkama i kikirikiju. Takođe se dodaje u neke žitarice radi obogaćivanja istih. Folna kiselina je potrebna za pravilan razvoj stanica. Adekvatan unos folne kiseline u periodu pre trudnoće i u prva tri meseca trudnoće može smanjiti rizik od defekata nervne cevi kod embriona. Preporučen dnevni unos Folata iznosi 400 μg, a folne kiseline 200 μg.

Glukoza

Glukoza je monosaharid (šećer). Tokom probave, hrana koja sadrži ugljene hidrate (složene šećere) se metabolizuje na jednostavnije šećere, poput glukoze, koji tada, uz pomoć nosača insulina, ulaze u naše stanice. Telesne stanice koriste glukozu za stvaranje energije.

Glihemijski indeks (GI)

Glihemijski indeks (GI) označava postprandijalni nivo glukoze u krvi, a može se objasniti i kao rangiranje hrane koja sadrži ugljene hidrate, prema uticaju koji ima na nivo glukoze u krvi. Telo sporije razgrađuje niske GI ugljene hidrate, a rezultat je postepeno povišenje nivoa šećera u krvi. Visoki GI ugljeni hidrati se brže razgrađuju, a rezultat je brži rast nivoa šećera u krvi. GI manji od 55 se smatra niskim, 56-69 srednjim, a 70 i više visokim. Hrana s niskim GI je korisna za svakoga, pogotovo za one sa dijabetes mellitusom, kao pomoć u kontroli nivoa glukoze u krvi. Hrana s visokim GI može biti korisna za sportiste, kao izvor glukoze koja brže podstiče mišiće na rad. GI se koristi za poređenje hrane sa sličnom količinom ugljenih hidrata, na primer jedne vrste hleba s drugom i jedne vrste žitarica s drugom.

Gvožđe (Fe)

Gvožđe je element koji je najzastupljeniji u zemljinoj kori, a ipak mnogo ljudi pati od anemije. U ljudskom organizmu, gvožđe ima ulogu transporta kiseonika u krvi, udeo u imunološkoj funkciji i funkciji mozga, pa tako deluje kao kofaktor u enzimskim reakcijama.

Apsorpciju gvožđa umanjuju razni ihnibitori koji su prisutni u namirnicama biljnog porekla, poput oksalata, fitata i tanina. Dnevne potrebe za Fe:
Žene = 18 mg
Muškarci = 8 mg

Kako bi povećali apsorpciju gvožđa biljnog porekla, koristite vitamin C koji povećeva apsorpciju gvožđa. Gvožđe je takođe element uključen u proces rasta.

Hidrogenacija

Hidrogenacija je katalitički proces u kom dolazi do zasićenja nezasićenih masnih kiselina vodonikom uz pomoć katalizatora (enzima), povišene temperature i blago povišenog pritiska. Važno je reći da je konačni produkt hidrogenacije uglavnom prevođenje biljnih ulja u čvrste masti. Međutim, hidrogenacija ne mora biti potpuna, pa dobijamo ulja sa promenjenim tehnološkim svojstvima, kao što su povećana stabilnost i promena ukusa. Hidrogenacija je proces star skoro 110 godina, a VilijamNorman je bio prvi koji je patentirao hidrogenaciju, apotom uveo i njenu industrijsku primenu.

Hidrogenizovane masne kiseline

Hidrogenizovane masne kiseline su biljne masne kiseline koje su hemijski modifikovane dodavanjem vodonika (hidrogenacija), sa svrhom da se promeni agregatno stanje. Pretvaranje tečnog ulja u čvršći oblik ga čini stabilnijim za korišćenje u proizvodnji hrane. Izvori hidrogenizovanih masnih kiselina su neki margarini za kuvanje, keks, kolači, pite, kokice i većina ulja za prženje.

Indeks telesne mase (engleski Body mass index, skraćenoBMI) ITM

Indeks telesne mase je način na koji se može proceniti da li je osoba u zdravom rasponu težine u odnosu na visinu tj. klasifikacija uhranjenosti prema vrednosti indeksa telesne mase.  BMI izračunavate tako što se Vaša težina u kg podeli sa Vašom visinom u metrima na kvadrat (BMI = kg/m2).

Stepen uhranjenosti - Indeks telesne mase, ITM (kg/m² )
Pothranjenost < 18.5
Normalna telesna masa 18.5 – 24.9
Povećana telesna masa 25 – 29.9
Gojaznost 1. stepena 30 – 34.9
Gojaznost 2. stepena 35 – 39.9
Morbidna gojaznost > 40

Kalcijum (Ca)

Kalcijum je mineral koji je sastavni deo naših kostiju, kose i noktiju (99%), dok se ostalih  1% nalazi u cirkulaciji. Od ukupne težine tela, kalcijum čini veliki udeo telesne mase za mineral, i to čak do 2%. Pri stvaranju koštanog tkiva kalcijum ima veliku ulogu, stvarajući kristale poznatije pod nazivom hidroksiapatiti, koji kostimaobezbeđuju čvrstinu. U cirkulaciji kalcijum ima ulogu zgrušavanja krvi pri dodiru sa vazduhom. Mlečni proizvodi poput jogurta, mleka i sira bogat su izvor kalcijuma, a on se može pronaći i u konzervisanom lososu i sardinama s kostima, u nekim koštunjavim plodovima, semenkama i proizvodima od soje, soku od pomoradže i žitaricama. Vitamin D podstiče apsorpciju kalcijuma u gastrointestinalnom traktu. Funkcija Ca: utiče na zgrušavanje krvi, metabolizam, funkciju živaca, a time i na kontrakciju mišića i  strukturu i čvrstoću kostiju.

Kalijum (K)

Kalijum je mineral koji igra važnu ulogu u našem nervnom sistemu, održanju ravnoteže elektrolita, a time i tečnosti u telu i kontrakciji mišića. Kalijum nalazimo u svežem voću i povrću, mleku i mesu. Dnevna potreba za kalijumom iznosi 2000 mg/dan.

Kalorije (Cal)

Kalorije su jedinice energije. Kao jedinice energije koriste se i kilodžuli (kJ). Jedna kilokalorija odgovara vrednosti od oko 4,18 kilodžula.
1 kcal = 4.184 kJ
1 kJ = 0.238 kcal

Kadiovaskularna bolest

Kardiovaskularna bolest je ime koje se daje grupama bolesti koje pogađaju srce i/ili sistem krvnih sudova, a uključuju moždani udar, srčani udar, anginu, hipertenziju, arterosklerozu, dislipidemiju.

Kilodžuli

Kilodžul (kJ) je jedinica mere za energiju. Osim kilodžula, koriste se i kalorije. 4,186 kilodžula jednako je jednoj kaloriji.

Holesterol

Razlikujemo endogeni holesterol, koji se u našem telu stvara u jetri i egzogeni holesterol, koji se unosi hranom. Holesterol koji se unosi hranom se u tankom crevu pretvara u vrstu kilomikrona, koji tada krvotokom odlaze u jetru, gde se prerađuju do VLDL-a (Very Low Density Lipoprotein). VLDL se preko IDL-a prerađuje u HDL (High Density Lipoprotein) i LDL (Low Density Lipoprotein). HDL je takođe poznat i kao „dobar“ holesterol. Holesterol u telu služi za sintezu žučnih kiselina, za sintezu membrana i za sintezu steroidnih hormona.

Kompletni proteini

Proteini koji sadrže sve esencijalne i neesencijalne aminokiseline: proteini životinjskog porekla, soja.

Konzervansi

Konzervansi su materije koje produžuju trajnost hrane, štiteći je od kvarenja uzrokovanog mikroorganizmima i/ili koji štite od razvoja patogenih mikroorganizama. NN62/10

Ksenobiotici

Materije koje su strane biološkom sistemu i uglavnom imaju srazmerno mali uticaj na održavanje normalnih metaboličkih funkcija.

Ksenoestrogeni

Spojevi koji imaju strukturu sličnu estrogenu, poput izoflavona, a ne sintetizuju se u telu, već se unose hranom.

Laktoza

Laktoza je šećer koji se prirodno nalazi u mleku. Radi se o disaharidu koji se sastoji od 2 monosaharida (glukoza i galaktoza). Osobe koje imaju laktoza intoleranciju nemaju enzim koji razlaže glikozidnu vezu između glukoze i galaktoze.

Makrominerali

Elementi poput kalcijuma, natrijuma ili kalijuma, koji su nam potrebni u količinama većim od 100 mg/dan.

Masti

Mast je osnovni makronutrijent koji se koristi za telesne funkcije poput izolacije, zaštite organa, za skladištenje energije i obezbeđivanje vitaminima rastvorljivih u masnoći (A, D, E i K). Tipovi masnoća su zasićene masne kiseline, mononezasićene masne kiseline, polinezasićene masne kiseline i transmasne kiseline. Nutricionisti preporučuju ograničavanje zasićenih i transmasnih kiselina u ishrani jer mogu imati uticaj na razvijanje kardiovaskularnih bolesti.
1g masti = 9.1kcal

Međunarodni sistem mernih jedinica

Međunarodni sistem mernih jednica (Si sistem mernih jedinica je skraćeno od Système International d'Unités) je sistem mernih jedinica koji je definsan propisima u svim državama sveta osim Liberije, Mjanme i SAD-a. Merne jednice  u međunarodnom sistemu mernih jedinica definišu se u Međunarodnom birou za tegove i mere sa sedištem u Parizu.

Mikrominerali

Elementi poput gvožđa, cinka i selena, koji su nam potrebni u količinama manjim od 15 mg/dan.

Mononezasićene masne kiseline (MUFA)

Mononezasićene masne kiseline se nalaze u avokadu, koštunjavim plodovima poput kikirikija, badema, indijskih oraščića, makadamija i maslinovog ulja i ulja kanole.

Mononezasićene masne kiseline u svojoj strukturi imaju jednu nezasićenu vezu.

Natrijum (Na)

Natrijum je mineral koji je sastavni deo soli. Iako je našem organizmu potrebna određena količina soli, tj. 6g na dan, kod nekih ljudi prevelika količina može izazvati povišeni krvni pritisak.

Natrijumov glutamat (Monosodium glutamate, MSG)

Natrijumov glutamat se u prirodi nalazi u hrani poput paradajza, pečuraka i soja soseva. MSG funkcionše i kao pojačivač ukusa, pa se ponekad dodaje proizvodima poput supa i soseva. Na listi sastojaka se prikazuje kao „pojačivač ukusa (natrijumov glutamat)“ ili „pojačivač ukusa – mononatrijumov glutamat, E621“.

Nerastvorljiva vlakna

Nerastvorljiva vlakna su vrsta prehrambenih vlakana koja se nalaze u žitaricama, kori nekog voća i povrća, koštunjavim plodovima, semenkama i često u hlebu bogatom vlaknima. Nerastvorljiva vlakna apsorbuju vodu iz debelog creva, što pomaže u omekšavanju sadržaja creva i regulisanju crevne mikroflore.

Osteoporoza

Bolest kostiju u kojoj je gubitak kostiju veći od njihove izgradnje. Manifestuje se kao gubitak koštanog tkiva.

Polifenoli

Polifenoli su prirodni biljni složeni molekuli, uključujući flavonoide, katehine, izoflavonoide, lignane i antocijanine. To su antioksidansi koji mogu zaštititi od oksidativne štete i najčešće se nalaze u voću i povrću, čaju, kafi, soji, semenju, sočivu, nekim crnim čokoladama i crnom vinu.

Polinezasićene masne kiseline (PUFA)

Postoje dve vrste polinezasićenih masnih kiselina: omega-3 i omega-6. Omega-6 masne kiseline se nalaze u suncokretovom ulju, nekim margarinima, nekim orašastim plodovima (npr. lešnicima), nekom semenju (npr. susamu, suncokretu) i mahunarkama. Omega-3 masne kiseline se mogu naći u masnim ribama poput skuše, sardine, lososa i tune, kao i u kanoli i u sojinom ulju.

Prebiotici

Prebiotici su materije koje podstiču rast korisnih bakterija u crevima. Prebiotici deluju tako što obezbeđuju hranu za crevne bakterije, pa tako pomažu u regulaciji probave. Primeri probiotika su inulin i fruktooligosaharidi.

Probiotici

Probiotici su živi mikroorganizmi koji, kada se primenjuju u odgovarajućim količinama, mogu imati pozitivan učinak na zdravlje domaćina. Primeri hrane koja sadrži probiotike su jogurt i fermentisani mlečni napitci. Ravnoteža zdravih bakterija u crevima je korisna za probavni sistem, a utiče i na opšte stanje organizma.

Slobodni radikali

Slobodni radikali su visoko reaktivni spojevi koji nastaju u telu kao proizvod normalnog metaboličkog procesa i usled spoljnih uticaja, kao što su pušenje, zagađenje vazduha i izloženost suncu. Prevelika količina slobodnih radikala u telu dovodi do oksidacijskog stresa. Antioksidansi koje proizvedi telo ili koji se unesu putem hrane pomažu u kontroli nivoa slobodnih radikala.

Šećeri

Takođe su poznati pod nazivom saharidi. Pripadaju grupi ugljenih hidrata. Prirodni šećeri su fruktoza (većinom se nalazi u voću) i laktoza u mleku. Glukoza se nalazi u nekim vrstama voća i medu, a saharoza u šećernoj trski i šećernoj repi. Kolači, keks i bezalkoholna pića po pravilu sadrže dodani šećer.

Rastvorljiva vlakna

Rastvorljiva vlakna su vrsta prehrambenih vlakana za koja se smatra da pomažu u snižavanju nivoa holesterola. Beta Glukan je vrsta rastvorljivog vlakna koje se u velikim količinama može pronaći u zobu i ječmu. Rastvorljiva vlakna se nalaze i u voću i povrću, sušenom pasulju i sočivu.

Transmasne kiseline

Transmasne kiseline nastaju u procesu hidrogenizacije, koja se koristi za poboljšanje tehnoloških i senzorskih  karakteristika ulja. Proizvođači hrane koriste delimično hidrogenizovane biljne masne kiseline, jer to produžava rok trajanja i daje hrani željeni ukus, oblik i sastav. Transmasne kiseline su nezasićene masne kiseline kojima je struktura promenjena procesom hidrogenacije i, poput zasićenih masnih kiselina, smatraju se „lošom“ vrstom masnoća, jer je dokazano da podižu nivo holesterola u krvi. Transmasne kiseline se u manjim količinama nalaze u hrani životinjskog porekla, poput  govedine i mlečnih proizvoda. Komercijalno proizvedene transmasne kiseline se nalaze u margarinu, keksu, krekerima, prženoj hrani, testenini i ostaloj obrađenoj hrani. Ipak, danas na tržištu nalazimo sve više proizvoda koji ne sadrže transmasne kiseline.

Ugljeni hidrati

Ugljeni hidrati su organske komponente, makronutrijenti sastavljeni od kratkih ili dugih lanaca šećera, međusobno poveznih glikozidnim vezama, koji imaju važnu ulogu u prehrani i snabdevajutelo energijom. Njihova empirijska formula je Cm(H2O)n. Ugljeni hidrati se tako dele na monosaharide (glukoza, fruktoza), disaharide (saharoza), oligosaharide i polisaharide (skrob). Šećer, skrob i celuloza su vrste ugljenih hidrata. Dobar izvor ugljenih hidrata su hleb, žitarice, pirinač, testenina, mahunarke, voće i neke vrste povrća.
1 g ugljenih hidrata = 4.3 kcal

Vegetarijanstvo

Vegetarijanstvo je način ishrane koji se temelji na hrani biljnog porekla. Postoje različite vrste vegetarijanske ishrane, kojima se mogu dodati različiti nivoi hrane životinjskog porekla. Na primer, veganska ishrana ne sadrži hranu životinjskog porekla. Lakto vegetarijanci jedu mlečne proizvode, ali ne konzumiraju jaja. Ovo vegetarijanci konzumiraju jaja, ali ne konzumiraju mlečne proizvode.

Vitamin A

Vitamin A se nalazi u hrani životinjskog porekla, uključujući džigericu, mlečne proizvode, žumance i neke vrste masne ribe. Voće i povrće narandžaste i žute boje (npr. mango, šargarepa) sadrži karotenoide, poput beta-karotena, koji se u organizmu pretvaraju u vitamin A. Vitamin A je važan za vid i rast, a beta-karoten deluje kao antioksidans.

Vitamin B - grupa

Grupa vitamina B (B1(tiamin), B2 (riboflavin), B3 (niacin), B5 (pantotenična kiselina), B6, B12, folna kiselina i biotin) se nalazi u mesu, živini, proizvodima s celim zrnom, mlečnim proizvodima, jajima, zelenom lisnatom povrću, koštunjavim plodovima i semenju. Njihova osnovna uloga u organizmu je u metabolizmu energije.

Vitamin C

Vitamin C ima ulogu u održavanju zdravog vezivnog tkiva, poput kože i hrskavice. Vitamin C je takođe antioksidans i može se naći u većini vrsta voća i povrća.Neki od biljnih izvora Vitamina C su šipak, crna ribizla, peršun, kivi, brokuli. Takođe, Vitamin C možemo naći u jetri. Vitamin C je termonestabilan te se njegova količina u namirnicama tokom termičke obrade smanjuje.

Vitamin E

Vitamin E u telu deluje kao antioksidans. Vitamin E štiti mnoge materije od oksidacije, ali je vrlo važan za održavanje stabilnosti ćelijskih membrana. Dobar izvor vitamina E su bademi, kikiriki i sojino ulje.

Vitamini

Vitamini su esencijalni mikronutrijenti i u telu se koriste za različite procese. Svrstavaju se u dve grupe – topive u masnoći i topive u vodi. Vitamini topivi u masnoći su vitamini A, D, E i K. Grupa vitamina B (B1, B2, B3, B12), folna kiselina, biotin i vitamin C su vitamini topivi u vodi.

Zasićene masne kiseline

Zasićene masnoće se obično nazivaju „lošim“ masnoćama, zbog svog uticaja na nivo holesterola u krvi. Zasićene masne kiseline se uglavnom nalaze u mesu i mlečnim proizvodima, ali i palminom i kokosovom ulju.

Žitarice celog zrna

Žitarice celog zrna su semenje biljaka poput pšenice, raži, kukuruza, ječma, pirinča i zobi.
Fitness žitarice.