Sort by
Sort by

Nauka o gubljenju težine

Nauka o gubljenju težine

Većina nas je slušala iste savete za gubljenje težine tokom čitavog života: vežbajte i vodite računa da jedete odgovarajuću hranu, u odgovarajućim količinama. Nova naučna istraživanja međutim tome mogu dati drugu dimenziju: ćelijska aktivnost u Vašem telu utiče na to koliko ćete težine izgubiti ili kako Vaše telo odgovara na određenu hranu.

U Nestlé Institutu zdravstvenih nauka naš tim gleda na gubljenje težine na molekularnom nivou: kako Vaše telo metaboliše hranu? Zašto neki ljudi gube težinu lakše od drugih? Zašto neki ljudi održavaju težinu, a neki ne? I zašto gubitak težine pomaže u sprečavanju dijabetesa kod nekih ljudi, a kod drugih ne? 

Zašto neki ljudi gube težinu lakše od drugih?

Sve su to važna pitanja koja omogućavaju da se na ishranu i zdravlje u većoj meri gleda na personalizovan način.  Razumevanje molekularnih varijacija kod različitih osoba znači da zdravstvena zajednica može obezbediti rešenja koja zaista imaju uspeha, umesto što pokušava da primeni jednostrani pristup, koji bi trebalo da odgovara svima. 

Investirali smo u istraživanje da bismo pomogli svima da bolje razumeju svoj jedinstveni metabolizam i nutritivne potrebe, u nadi da će se pronaći u većoj meri personalizovana rešenja. U nastavku su tri nova učenja zasnovana na našim najnovijim naučnim istraživanjima: 

Male mašine koje to mogu da urade

Vaše ćelije sadrže mitohondrije: razmišljajte o njima kao mašinama koje daju energiju Vašim ćelijama. Ove mitohondrije pretvaraju hranu u energiju - a mi svi nemamo isti broj mitohondrija. Mladi ljudi koji mnogo vežbaju imaju na stotine mitohondrija u svojim ćelijama, dok stariji ljudi ili oni koji nisu aktivni imanju manje mitohondrija, pa dakle i manje „snage“ da proizvedu energiju iz hrane. 

Mitohondriji pretvaraju hranu u energiju

Nestlé je sproveo studiju u decembru 2016. godine, zajedno sa Univerzitetom u Lozani i Federalnom politehničkom školom (École Polytechnique Fédérale de Lausanne) iz Lozane u Švajcarskoj da bi se proučio efekat vežbanja na ove ćelijske mašine. Otkrili smo nešto zaista fascinantno: vežbanje ne samo što povećava broj mitohondrija prisutnih u Vašim ćelijama, već takođe čini da proteini koji proizvode energiju koje sadrže mitohondrije prave zajedničke klastere. To znači da vežbanje u stvari menja proces pretvaranja hrane u energiju i čini generisanje energije efikasnijim. 

Zašto je to važno? Dok nastojimo da pronađemo personalizovana nutritivna rešenja kako bismo iskoristili efekte vežbanja, znamo da povećanje broja mitohondrija samo za sebe neće biti dovoljno. Da bismo bili efikasniji trebalo bi da im pomognemo da naprave svoj klaster proteina. Takođe ,  mi u stvari pokušavamo da organizujemo mitohondrijalnu žurku u ćeliji i učinimo da gosti započnu međusobnu interakciju! 

Metabolički „master prekidač“

U redu, znamo da zvuči pomalo ludo da bi mogao postojati pravi nutritivni proizvod koji bi  podražavao efekte vežbanja. Ali to nije tako daleka budućnost kao što zvuči. 

Istraživali smo efekte enzima koji se zove AMPK, koji je neka vrsta metaboličkog master prekidača koji pomaže Vašim mišićima da pretvore glukozu i mast u energiju. AMPK upozorava Vaše telo kada Vam je potrebno više energije, npr. kada vežbate. Naši istraživački timovi su otkrili da AMPK može da se kontroliše , što znači da bi mogao postojati način primene tog enzimom, koji bi omogućio dovođenje više glukoze iz krvi u mišiće i povećao količinu masti koja se pretvara u energiju. 

Inovacija poput ove ne treba da bude zamena za vežbanje. Ali bi mogla da pomogne ljudima sa hroničnim bolestima, poput gojaznosti ili dijabetesa tipa 2, koji ne mogu redovno da vežbaju, ili licima koja se oporavljaju od neke povrede koja ograničava njihovu fizičku aktivnost. Ako bismo mogli da razvijemo proizvod koji bi pojačao efekte AMPK, to bi nekome ko se rekreira brzim hodanjem moglo da da efekat pojačanja metabolizma kao da je trčao 20 minuta ili vozio bicikl 40 minuta. Ovo je veoma uzbudljiva perspektiva za one koji se bore sa hroničnim bolestima. 

Različit tip otiska prsta

Dijabetes tip 2 je takođe oblast istraživanja sa visokim potencijalom. Za pojedince koji se nalaze u predijabetičnoj fazi i imaju višak kilograma veruje se da gubljenje težine sprečava razvoj bolesti. Međutim, to nije uvek slučaj. Istraživači nisu nikad dobili tačan odgovor na pitanje zašto su neki ljudi koji su izgubili težinu time uspešno sprečili razvoj dijabetesa tip 2, dok drugi dobiju tu bolest uprkos gubitku težine. 

Nestlé znanstvenici na djelu

Mi smo krenuli u novo istraživanje, zajedno sa istraživačima sa univerziteta u Mastrihtu i Kopenhagenu, na osnovu kojih su identifikovani određeni markeri u krvi , o kojima smo počeli da razmišljamo kao o  „lipidnom otisku prsta“ na osnovu koga može da se napravi razlika između ljudi u predijabetičnom stanju za koje je verovatno da će odgovoriti na gubitak težine boljom kontrolom šećera, i kod kojih dijabetes tipa 2 može uspešno da se spreči. 

Ovaj „otisak prsta“ daje nam takozvani „biomarker“ koji omogućava profesionalnim zdravstvenim radnicima da sagledaju koji će pacijenti reagovati ili koji neće reagovati boljom kontrolom šećera nakon gubitka težine. To može pomoći u izboru individualnog nutritivnog puta koji najbolje odgovara stanju pacijenta. Drugim rečima, to može pomoći u načinu na koji pristupamo dijagnozi i lečenju lica kod kojih postoji rizik da obole od dijabetesa. 

Šta to znači?

Sve više otkrivamo da se svačije telo ponaša na drugačiji način. Pored toga što postoje osnovni pristupi koje svi mi treba da primenimo kako bismo poboljšali naše zdravlje, ima prostora i za nova otkrića i unapređenja na jednom višem, ličnom nivou. 

Za više informacija, pratite nas na Facebook-u.